Eh da, ovo već duže pokušavam ar... atr... attt.. artikulirati: Ton odgovora na pitanja - lice jednine/množine u kojemu se obraćamo štovanom pitaocu. Ovo BI TREBALO biti jednoobrazno i provlačiti se kroz sve odgovore. U početku, tj. u prvim prijevodima Linux HOWTO dokumenata u 'rvata pitaocu, čitatelju i putniku namjerniku obraćalo se je sa "ti", to je onda bilo OK, no mislim da bi danas radi nekakve _relativne_ ozbiljnosti i širine publike trebalo biti drugačije. Ne bih volio da se odgovor obraća sa "vi" budući da bi to često zvučalo kao reklama za sokovnik, a možda i previše uvijeno. Ono što mi se čini ovdje optimalno je govor u prvom licu množine. Da ilustriram primjerom, obradit ću jedan Q/A par: Q 4.4: Kako mountati vfat/ntfs/cifs/NFS/hfs? A 4.4: GNU/Linux sistem podržava puno diskovnih i mrežnih datotečnih sustava (eng: filesystem), montiranjem nekog mrežnog ili lokalnog uređaja u globalni UNIX datotečni prostor dobivamo mogućnost pristupa datotekama ili resursima koji se nalaze na istima. (V)FAT je Microsoftov stari datotečni sustav, koji je još i danas u širokoj primjeni na njihovim operacijskim sustavima, ali i nekim USB uređajima kao što su npr. kamere. Nešto noviji datotečni sistem je NTFS, koji je pod GNU/Linuxom podržan dobro za čitanje, ali se ne preporučuje pisati iz GNU/Linuxa po NTFS particiji, budući da podrška za pisanje nije baš stabilna. Mnoge distribucije (npr. Red Hat), dolaze sa Linux kernelom koji ne sadrži kernel modul za NTFS podršku, u tom slučaju moramo prekompilirati kernel (vidi sekciju X.XX - kompiliranje kernela). SMB/CIFS je Microsoftov mrežni datotečni sustav i vrlo je dobro podržan od strane Linux kernela. NFS (Network FileSystem) je SUN-ov mrežni datotečni sustav koji je najrašireniji u Unix svijetu i njegova upotreba je preporučljiva kada je u pitanju dijeljenje resursa između bilo koje dvije Unix ili GNU/Linux mašine. NFS je standardiziran protokol sa otvorenim specifikacijama. Generalna i najčešće korištena sintaksa montiranja datotečnog sustava na GNU/Linuxu je: mount [ -t name_of_filesystem ] [ -o options ] <device> <mount point> Ako je ime datotečnog sustava "vfat", a device na kojemu se isti nalazi /dev/hda1, te ako je mount point /mnt/win, onda ćemo kao root korisnik napisati slijedeću naredbu: # mount -t vfat /dev/hda1 /mnt/win Ako želimo da svi fileovi na montiranom datotečnom sustavu pripadaju našem normalnom korisniku, onda možemo koristiti i neke dodatne opcije. Na primjer, vfat particiju možemo montirati sa opcijama uid=<uid>, gid=<gid>. To jest: ako naš korisnik "pero" ima uid 501, a gid 100, onda ćemo ovako izdati komandu: # mount -t vfat -o uid=501,gid=100 /dev/hda1 /mnt/win Uid i gid korisnika saznat ćemo sa naredbom id(1) kao istoimeni korisnik - samo napišemo "id" u naredbenom retku. Više opcija (-o) mount(8) naredbi razdvajamo zarezima, kao što je to vidljivo u gornjem primjeru. Isto tako montiramo i NTFS particiju, samo što kao tip datotečnog sustava navedemo ``ntfs''. # mount -t ntfs /dev/hda /mnt Primjer montiranja mrežnog datotečnog sustava: # mount -t nfs kremvax:/export/tmp /home/tmp Ovime smo montirali mrežni volume /export/tmp koji se fizički nalazi na stroju kremvax, na svoj lokalni direktorij /home/tmp, gdje ćemo zatim vidjeti sadržaj kremvaxovog /export/tmp kao da je na našem lokalnom stroju. # mount -t nfs -o nfsvers=3,bg,rsize=16384,wsize=16384 \ kremvax:/export/tmp /home/tmp Ovdje smo također namontirali kremvaxov /export/tmp na lokalni mount point /home/tmp, ali smo u opcijama (-o) inzistirali na korištenju verzije 3 protokola (nfsvers=3), rekli smo lokalnom mount(8) procesu da sam sebe baci u background (bg) ako ne uspije dobiti kremvax (na primjer imamo privremeni mrežni problem, pa mount proces čeka da kremvax postane dostupan i to provjerava svako malo), dužinu bloka za operacije čitanja i pisanja postavili smo na 16384 (rsize i wsize). Kremvax, tj. njegov NFS server mora nam dozvoljavati montiranje svojih mrežnih resursa. To se na GNU/Linuxu određuje u exports(5) datoteci, a za više opcija korisno je pročitati nfs(5) i exports(5). Ovako ćemo montirati mrežni SMB datotečni sustav sa nekog windows stroja: # mount -t smbfs -o username=Administrator,password=pustime \ //win2k/temp /home/tmp2 Uvijek je korisno podsjetiti se na opcije pri montiranju raznih datotečnih sustava, on-line pomoć u vidu man stranica tu je i više nego dobrodošla. Pogotovo je korisno pogledati smbmount(5), nfs(5), i naravno mount(8), te umount(8). Ako želimo neke od ovih montiranja izvršiti automatski pri podizanju sistema, onda stavimo odgovarajuće linije u /etc/fstab file. Na primjer: /dev/hda1 /mnt/win vfat defaults 0 0 Montirat će VFAT /dev/hda1 particiju na /mnt/win direktorij automatski prilikom podizanja sistema. /dev/hda2 /mnt/win2 vfat defaults,noauto,user 0 0 Ova linija u fstab(5) _neće_ po defaultu montirati /dev/hda2 vfat particiju na /mnt/win2, ali će je zato root ili svaki obični korisnik moći namontirati i odmontirati kada god to zaželi pomoću pojednostavljene invokacije mount(8) komande: $ mount /mnt/win2 Ovdje će naredba mount(8) potražiti u /etc/fstab da li postoji definicija za /mnt/win2 mount point, te koji uređaj sa kojim opcijama ide na isti. /dev/hda1 /mnt/win vfat defaults,uid=501,gid=10 0 0 Ovo će automatski namontirati /dev/hda1 na /mnt/win, kao i u prvom primjeru, ali sa dodatnim opcijama koje određuju efektivnog vlasnika i grupu vlasnika svih fileova na toj particiji - baš kao i kod ručne invokacije naredbe mount(8) bez definicije u /etc/fstab (vidi gore). NFS primjer: moscvax:/software /software nfs defaults,nosuid,nodev,bg,rsize=8192,wsize=8192 0 0 Montirat će /software sa mašine moscvax na lokalni direktorij /software. Za više informacija i detalje, valja pročitati fstab(5). Moguće je također koristiti automounter. GNU/Linux autofs(8) u stanju je montirati lokalne i mrežne uređaje/sustave na zahtjev korisnika. NIKADA ne smijemo kao radni direktorij na kojemu će automounter "slušati" odrediti početni root direktorij ``/'', a poželjno je da uvijek koristimo prazni direktorij u te svrhe. Na primjer ``/vol''. Automounter u tom slučaju automatski stvara i briše mount point direktorije u našem ``/vol''. Mount point direktoriji imaju imena po ključevima u automounterovim mapama. Automounter ima "master" mapu i tematske mape koje su definirane u master mapi. Slijedi primjer konfiguracije koja definira dva automountera, jednog koji poslužuje mrežnim NFS resursima, te jednog koji poslužuje sa lokalnim prenosivim uređajima kao što su CD rom ili floppy: ---------------------------------------------- $ cat /etc/auto.master # $Id: auto.master,v 1.3 2003/09/29 08:22:35 raven Exp $ # # Sample auto.master file # This is an automounter map and it has the following format # key [ -mount-options-separated-by-comma ] location # For details of the format look at autofs(5). #/misc /etc/auto.misc --timeout=60 #/misc /etc/auto.misc /net /etc/auto.net --timeout=300 /vol /etc/auto.vol --timeout=5 $ cat /etc/auto.vol cdrom -fstype=auto,ro,nosuid,nodev :/dev/cdrom floppy -fstype=auto,sync,nosuid,nodev :/dev/fd0 $ cat /etc/auto.net key="$1" opts="-fstype=nfs,hard,intr,nodev,nosuid" SHOWMOUNT="/usr/sbin/showmount --no-headers -e $key" $SHOWMOUNT | sort +0 | \ awk -v key="$key" -v opts="$opts" -- ' BEGIN { ORS=""; first=1 } { if (first) { print opts; first=0 }; print " \\\n\t" $1, key ":" $1 } END { if (!first) print "\n"; else exit 1 } ' ---------------------------------------------- Ako koristimo automounter, potrebno je uključiti autofs daemon prilikom dizanja sustava. Kako se to radi, ovisi o distribuciji, ovdje su primjeri za neke distribucije: <link>debian</> <link>Red Hat</>, <link>Zuze</> i <link>Mandrake</>. -- The Network is the Filesystem.